nLogic

CBAM i EU ETS: Razumijevanje razlike koja oblikuje obaveze izvoznika?

Uvođenje Mehanizma za prilagođavanje ugljika na granicama (CBAM) donijelo je nova pravila za kompanije koje izvoze robu na tržište Evropske unije. Ipak, uprkos rastućoj pažnji koju CBAM dobija, u praksi je i dalje prisutna značajna zabluda da su CBAM certifikati ekvivalentni EU ETS dozvolama. Iako su ova dva instrumenta povezana kroz način formiranja cijene, njihova svrha, funkcija i način primjene su suštinski različiti.

Razumijevanje ove razlike predstavlja osnovu za pravilno planiranje troškova, upravljanje regulatornim rizicima i dugoročno strateško usklađivanje sa klimatskim politikama Evropske unije.

EU sistem trgovanja emisijama (EU ETS) predstavlja tržišno zasnovan instrument koji funkcioniše po principu ograničenja i trgovine emisijama (cap-and-trade). Evropska unija definiše maksimalnu količinu dozvoljenih emisija, dok kompanije unutar sistema moraju posjedovati dozvole za svaku emitovanu tonu CO₂.

Ključna karakteristika EU ETS-a jeste njegova tržišna priroda. Dozvole su trgovive, njihova cijena se formira na osnovu ponude i potražnje, a kompanije mogu aktivno upravljati portfolijom dozvola kroz kupovinu, prodaju ili bankarjenje. Na taj način, sistem direktno podstiče ulaganja u smanjenje emisija i tehnološku dekarbonizaciju proizvodnih procesa.

Cijena CBAM certifikata određuje se na osnovu prosječne sedmične cijene EU ETS dozvola. Ovakav pristup ima jasan regulatorni cilj – osigurati ravnopravne uslove između domaće proizvodnje u EU i uvoza iz trećih zemalja, te spriječiti poremećaje konkurentnosti.

Međutim, važno je naglasiti da usklađivanje cijena ne znači i jednakost instrumenata. Dok EU ETS funkcioniše kao tržišni sistem s mogućnošću upravljanja rizikom, CBAM ostaje striktno administrativni mehanizam vezan za obavezu izvještavanja i predaje certifikata.

Izjednačavanje CBAM certifikata s EU ETS dozvolama može dovesti do ozbiljnih grešaka u planiranju. Takav pristup često rezultira netačnim procjenama troškova, pogrešnim razumijevanjem regulatornog rizika i donošenjem neadekvatnih strateških odluka.

Za kompanije s kompleksnim proizvodnim procesima, tačnost obračuna ugrađenih emisija postaje ključni tehnički i operativni izazov, koji direktno utiče na usklađenost i finansijsku izloženost u okviru CBAM-a.

CBAM ne treba posmatrati kao produžetak tržišta ugljika, već kao dio šire trgovinske i klimatske politike Evropske unije, usmjerene na sprječavanje „curenja ugljika“ i očuvanje klimatskih ciljeva EU.

Za kompanije koje izvoze na tržište EU, ključno CBAM pitanje nije visina cijene ugljika, već kvalitet i pouzdanost podataka. Precizni podaci o emisijama, funkcionalni MRV sistemi (praćenje, izvještavanje i verifikacija) te jasno definisani putevi smanjenja emisija postaju osnov konkurentnosti.

Kompanije koje CBAM razumiju kao sistem usklađenosti i alat za strateško upravljanje ugljikom, a ne kao tržišnu priliku, bit će u znatno povoljnijoj poziciji u narednim fazama njegove pune primjene.

Iako su CBAM i EU ETS povezani kroz cijenu ugljika, njihova uloga, logika funkcionisanja i implikacije za kompanije su bitno različite:

  • EU ETS je tržišni mehanizam, zasnovan na trgovini dozvolama, gdje cijenu formira ponuda i potražnja, a kompanije mogu aktivno upravljati rizikom kroz kupovinu, prodaju i bankarjenje dozvola.
  • CBAM je administrativni mehanizam usklađenosti, bez mogućnosti trgovanja ili špekulacije, čija je svrha obračun i naplata ugrađenih emisija u uvozu na tržište EU.
  • EU ETS dozvole su finansijski instrument, dok su CBAM certifikati regulatorna obaveza.
  • Iako se cijena CBAM certifikata veže za prosječnu cijenu EU ETS-a, to predstavlja mehanizam izjednačavanja uslova, a ne stvaranje ekvivalentnog sistema.
  • Operativni fokus EU ETS-a je upravljanje portfolijom dozvola, dok je operativni fokus CBAM-a na tačnim podacima o emisijama, MRV sistemima i usklađenosti izvještavanja.

CBAM i EU ETS nisu zamjenjivi instrumenti, niti imaju istu funkciju u klimatskoj politici Evropske unije. Dok EU ETS koristi tržišne mehanizme za podsticanje dekarbonizacije unutar EU, CBAM djeluje kao regulatorni alat trgovinske politike, osmišljen da osigura ravnopravne uslove između domaće proizvodnje i uvoza.

Za izvoznike, uspješno prilagođavanje CBAM-u neće zavisiti od kretanja cijena na tržištu ugljika, već od sposobnosti da uspostave pouzdane sisteme praćenja, izvještavanja i verifikacije emisija, te da strateški upravljaju ugljičnim otiskom svojih proizvoda.

Pravovremeno razumijevanje razlike između ova dva mehanizma predstavlja ključni korak ka smanjenju regulatornih rizika i očuvanju konkurentnosti na tržištu Evropske unije.