Uticaj termoizolacinih materijala na troškovni optimum prema Direktivi o energijskoj efikasnosti zgrada

Piše: MSc. Nihad HARBAŠ, dipl.ing., ovlašteni energetski certifikator – nLogic Sarajevo

Zakonska regulativa, u načelu, služi za uređivanje određene oblasti i jasno definisanje propisa koje je moguće sprovoditi na terenu. Takav je slučaj i sa tematikom energijske efikasnosti, čije je uređivanje od općeg interesa. Ono se postiže kroz donošenje i provođenje planova za unaprjeđenje energijske efikasnosti, mjere za poboljšanje energijske efikasnosti uključujući energijske usluge i energijske preglede, obaveze javnog sektora, obaveze velikih potrošača, prava i obaveze krajnjih potrošača, uključujući javni, stambeni i komercijalni sektor u pogledu primjene mjera energijske efikasnosti, način financiranja poboljšanja energijske efikasnosti, kao i mnoga druga pitanja od značaja za energijsku efikasnost.

Direktiva 2002/91/EC Evropskog Parlamenta o energetskim svojstvima zgrada nametnula je utvrđivanje minimalnih zahtjeva energijske efikasnosti zgrade, uglavnom na temelju fizičkih i tehničkih zahtjeva referentnih zgrada i odgovarajućih sistema, ali bez nekih okvira u kojem bi se ove vrijednosti trebale mijenjati/poboljšavati. Sadašnje uredbe o minimalnim zahtjevima zgrada omogućavaju zgrade s većim omjerom površine i volumena, tj. manje i kompaktnije zgrade. Posljednja direktiva EPBD-a daje uske granice za postavljanje minimalnih zahtjeva o energijskoj efikasnosti zgrada. Granice se izračunavaju unutar energijske karakteristike tipičnih zgrada koje ostvaruju najniže troškove u životnom vijeku zgrade do maksimalnog odstupanja od 15%.

Obaveza prema EPBD direktivi je imati minimalne zahtjeve za energijskim svojstvima zgrada određenih s ciljem postizanja troškovno optimalnih nivoa, dajući državi mogućnost izbora konačnih rezultata: bilo na temelju izračuna iz makroekonomske perspektive (gdje su posmatrani troškovi i koristi od ulaganja u energijsku efikasnost kao doprinos društvu u cjelini) ili finansijska analiza (gdje se poštuje jedino ulaganje u energijsku efikasnost) pod uvjetom da postavljeni minimalni zahtjevi za energijskim karakteristikama ne prelaze više od 15% proračunate troškovno-optimalne analize uzete kao nacionalne referentne vrijednosti. Na taj je način postavljen okvir u kojemu su postavljeni minimalni zahtjevi za energijske karakteristike zgrada, što stvara realnu ravnotežu između minimiziranih troškova mjera EE u odnosu na štednju. Iako EPBD ne pruža izravna ograničenja za primarnu potrošnju energije za nove zgrade ili za veću rekonstrukciju postojeće zgrade, direktiva pruža okvir u kojem postavljeni zahtjevi mogu pozitivno uticati na potrošnju energije u stambenom sektoru.

Obzirom da su jedan od važnih parametara za proračun i klimatski podaci, jako je bitno za države da posjeduju validnu i preciznu bazu klimatskih podataka. Kako BiH nije imala potpune podatke, pristupilo se izradi i ažuriranju kliatskih podataka potrebnih za proračun energijskih karakteristika zgrada.

Na osnovu validnih klimatskih podataka potrebno je proračunati minimalne zahtjeve stambenih i nestambenih zgrada temeljene na troškovnom optimumu. Nakon provedene analize i proračuna koja je obuhvatila proračun godišnje potrebne toplotne energije za grijanje sa referentnim i novim klimatskim podacima referentnih stambenih objekata za zonu sjever i jug, pristupilo se proračunu troškovnog optimuma.

Nakon izvršenih proračuna i analiza, došlo se do zaključka da su potrebne toplotne energije za grijanje sa novim klimatskim podacima referentnih stambenih objekata za zonu Sjever niže u prosjeku 12,55 – 13,54%, a zonu Jug niže u prosjeku 14,28 – 15,28% (u zavisnosti od načina grijanja – bez i sa prekidom grijanja).

Kako su se brojke promijenile u odnosu na trenutno stanje, potrebno je promijeniti i energetske razrede za zgrade, odnosno ograničiti godišnju toplotnu potrebu za grijanjem u cilju oslikavanja adekvatnijih energetskih razreda u skladu sa stanjem objekata na terenu. Razvoj novih energetskih prijedloga vrši se u skladu sa standardom EN 15217 – Metode prikazivanja energetskih karakterisitka objekta i energetsko certificiranje objekta, a koji definiše:

• energetsku karakteristiku objekta
• način izražavanja energetskih zahtjeva
• referentne energetske vrijednosti
• sadržaj i način prikazivanja energetskog certifikata

Slijedeći metodologiju prikazivanja energetskih karakterisitka zgrada i energetsko certificiranje objekta – EN 15217, predlažu se energetski razredi po tipovima objekata za zonu sjever i zonu jug.

Prijedlog energetskih razreda za stambene objekte u BiH, dobiveni na osnovu metodologije EN 15217 i identificiranih referentnih objekata dat je  u nastavku.

Energetski razred zgrade je indikator energetskih svojstava zgrade, a izražen je preko relativne vrijednosti godišnje potrebne toplotne energije za grijanje za referentne klimatske podatke svedene na jedinicu korisne grijane površine zgrade. Referentne vrijednosti su određene vrijednosti u odnosu na koje se vrši upoređivanje izračunatih vrijednosti energijskih svojstava zgrada, pri čemu vrijednosti uz energetski razred predstavljaju maksimalne dozvoljene vrijednosti unutar pojedinog energetskog razreda – npr. za razred “B” pod tipom objekta “stambeni objekti – individualno stanovanje” za zonu sjever maksimalna vrijednosti iznosi 47 kWh/m2 godišnje. Energetski razredi izražavaju se preko energetskog certifikata koji predstavlja dokument iz kojeg se vide energetska svojstva zgrade i koji ima propisani sadržaj i izgled prema Pravilniku, a izdaje ga ovlašteno pravno lice. Vrijednosti koje su istaknute na energetskom certifikatu odražavaju energetska svojstva zgrade i potrošnju energije izračunatu na osnovu pretpostavljenog režima korištenja zgrade i ne moraju nužno izražaviti realnu potrošnju u zgradi ili njezinoj samostalnoj upotrebnoj jednici jer ona uključuje i ponašanje korisnika.

Pregled opcija i kombinacija mjera energijske efikasnosti primjenom termoizolacionih materijala

Odabir varijanti mjera i kombinacija mjera za troškovno optimalnu analizu se iskazuje odvojeno za građevinske konstrukcije vanjske ovojnice, sisteme grijanja, te sisteme pripreme potrošne tople vode, a u skladu sa potrebama predmetnih referentnih objekata te mogućoj logičnoj primjeni mjera. Tako se u analizi uzimaju parametric U vrijednosti (W/m2K) koje ne bi trebala preći vrijednost od 0,35 za vanjske zidove, zatim vrijednost λ (W/mK) od 0,040, te različite vrijednosti debljine izolacije od 30mm do 200mm.

Tako su Pravilnikom o tehničkim zahtjevima za toplotnu zaštitu objekata i racionalnu upotrebu energije u FBiH iz 2009. godine, definisane najveće dopuštene vrijednosti koeficijenta prolaza toplote za sve građevinske dijelove, pa između ostalog i vanjske zidove, zidove prema garaži, tavanu. Dakle, definišu se vrijednosti najveće dopuštene vrijednosti «U» određenog građevinskog elementa – vanjskog zida u ovom slučaju, a nikako debljina termo-izolacionog materijala koji bi trebao da bude postavljen na određeni vanjski zid. Na taj način se ostavlja prostor proizvođačima termo-izolacionih materijala da proizvode i plasiraju materijale bolje kvalitete, odnosno manjeg koeficijenta toplotne provodljivosti, λ (W/(m·K)). Tako se na tržištu BiH pojavljuju termo-izolacioni materijali poput ekspandiranog polistirena (EPS) ili mineralne vune (MV) koji svojim kvalitetama, ne samo da može zadovoljiti postojeće propise, nego postići i veći učinak.

Shodno tome, kao i nizom drugih faktora, u nacrtu su novi pravilnici koji pooštravaju vrijednosti koeficijenta prolaza toplote, konkretno za vanjske zidove. Ti pravilnici trebali bi biti usvojeni na određeni način (urednom ili nekim drugim podzakonskim aktom) kroz Zakon o energijskoj efikasnosti FBiH usvojen u Parlamentu Federacije BiH na sjednici Zastupničkog doma od 15.2.2017. godine i na sjednici Doma naroda od 2.2.2017. godine, te publikovan u Službenim novinama FBiH 24.3.2017. godine.

Navedene dopuštene vrijednosti koeficijenta prolaza toplote mogu se postići upotrebnom različitnim termoizolacionim materijalima u debljinama od 6cm do 10cm ili više u zavisnosti o konstrukcije zida, lokacije na kojoj se objekat nalazi, te ostalih faktora bitnih prilikom projektovanja i analize građevine.

Kako bi se dale određene smjernice u pogledu ograničavanja isporučene i primarne energije u zgradama i poređenja sa troškovno-optimalnim nivoima, potrebno je definisati maksimalne vrijednosti godišnje potrebne toplotne energije za grijanje, kao i ograničenja primarne energije kroz specifičnu godišnju primarnu toplotnu energiju za grijanje Eprim (kWh/m2 god) u slučaju rekonstrukcije zgrade (zahtjevi za rekonstrukciju), odnosno implementacije mjera energijske efikasnosti.

Uzimajući u obzir ograničenja po pitanju koeficijenata toplotne provodljivosti izolacionih materijala λ (W/(m·K)), kao i prolaza toplote (U, W/m2K), faktora oblika zgarde i ostalih parametara, došlo se do prijedloga ograničenja primarne i isporučene energije za stambene zgrade.

Usluge nLogic d.o.o. i Proving d.o.o.

nLogic d.o.o. u saradnji sa Proving d.o.o. pruža usluge iz oblasti zaštita od požara i zaštita na radu, te vrši energijsko certificiranje objekata sa jednostavnim i složenim tehničkim sistemima, uz termovizijsko snimanje kao i usluge iz oblasti zaštite okoliša. Sve detalje i pregled usluga dostupne su putem web stranica:

https://nlogic.ba

http://proving.ba