Više od 80 posto stambenog fonda u BiH ne ispunjava zakonom propisane zahtjeve za racionalnu upotrebu energije.

Prosječno domaćinstvo u Bosni i Hercegovini gotovo 80 posto energije troši na grijanje i pripremu tople vode, a za to često koristi ugalj slabog kvaliteta, što je jedan od osnovnih razloga velikog zagađenja, pogotovo zimi.

Tek u posljednjih desetak godina, u novogradnji, počeli su se koristiti kvalitetniji materijali i ekološki prihvatljiviji sistemi grijanja, kao štu su prirodni plin i pelet, kojima se racionalnije troši ova energija. Međutim, to čini tek pet posto stambenog fonda.

Problem je što građani najčešće nisu u mogućnosti da sami ulože u termoizolaciju i nove sisteme grijanja, a poticaji za energetsku efikasnost su sporadični. Oni postoje za javne objekte, ali uglavnom dolaze od međunarodnih organizacija.

“Za sada se energijska efikasnost uglavnom finansira donacijama kroz programe međunarodnih institucija i organizacija, koji su namjenjeni isključivo sanaciji javnih objekata sa fokusom na škole i zdravstvene ustanove”, kaže Leonida Hadžimuratović, voditeljica Odjela za energiju u kompaniji CETEOR, koja se se bavi projektima energetske efikasnosti.

Dodaje da je zbog toga potrebno na nivou države uspostaviti izvore finansiranja kako bi se građani potaknuli na povećanje energetske efikasnosti u svojim domovima.

Poticaji i kazne

Nihad Harbaš, stručnjak za energetsku efikasnost, ističe da poticaji za stanovništvo još uvijek ne postoje, osim onih komercijalnih.

“Evropska banka za obnovu i razvoj daje poticaj za sektor stanovanja, morate uzeti kredit i na taj kredit dobijete beneficije. Država još nije obezbijedila mehanizam, mada se to planira kroz Zavod za zaštitu okoliša, ali u nedostaku tih poticaja, a s druge strane u nedostatku kaznenih odredbi, inspekcija i mjera, imamo sve i svašta na terenu, dakle, materijale koje zagađuju okoliš”, kaže Harbaš.

Ističe da je energetska efikasnost mora biti dio sistemskog rješenja, kako bi se smanjila zagađenost.

“Ono što je bitno je razvijati i princip ‘mrkve i štapa’, gdje je ‘mrkva’ da date poticaj kako bi građani implementirali mjere, a ‘štap’ je gdje bi zakonskim odredbama mogli zabraniti korištenje uglja, kao što je to urađeno u Prištini, ili gdje se novim investitorima za vlastite zgrade onemogućuje da prave kotlovnicu, nego se moraju priključiti na sistem daljinskog grijanja kao što su toplane. Dakle, s jedne strane sistemsko rješenje, odnosno poticaji, a s druge strane inspekcije i kazne.”

Na grijanje se troši 80 posto energije

Sarajevska regionalna razvojna agencija SERDA zajedno sa Kantonom Sarajevo provodi projekat Model EE za poboljšanje energetske efikasnosti u zgradarstvu na području ovog kantona, kroz koji se građanima nude analize i preporuke s ciljem smanjenja gubitka energije.

Iz Ureda za energetsku efikasnost SERDA-e kažu da postoji interes građana da ulažu u poboljšanje energetske efikasnosti svojih domova, pogotovo kod vlasnika kuća.

“Korisnici Modela energijske efikasnosti dobijaju niz pogodnosti kao što je subvencioniranje u visini od 45 posto vrijednosti implementacije mjera energijske efikasnosti, detaljne energijske audite za svoje objekte, subvenciju tri posto na kredite za korisnike koji budu tražili kredit za učešće u visini 55 posto vrijednosti implementacije mjera EE kod banka sa kojima su potpisani i ugovori, te besplatan nadzor nad izvođenjem radova. Navedene pogodnosti građanima su u stvari poticaji koji su dati kako bi građani prepoznali da je ulaganje u energijsku efikasnost ulaganje u povećanje vrijednosti njihovog stambenog objekta, ali i u smanjenje troškova grijanja, smanjenje emisije štetnih gasova, te komforniji život.”

Prosječno domaćinstvo u BiH gotovo 80 posto energije troši na grijanje i pripremu tople vode, dok ostatak energije troše kućni uređaji, rasvjeta, hlađenje, te kuhanje.

Toplotnom izolacijom objekta, kao i uvođenjem energetski efikasnih sistema grijanja, hlađenja i ventiliranja, građani bi imali i manje režijske troškove.

“Samo primjenom standardnih mjera energijske efikanosti, sanacija fasade i zamjena postojeće stolarije, uz ulaganje od 30 eura po metru kvadratnom, moguće su uštede u potrošnji toplotne energije i do 70 posto. Period povrata uloženih sredstava kreće se u rasponu od tri do šest godina, ovisno o ukupnom iznosu investicije”, kaže Hadžimuratović.

‘Samo dodatni trošak’

Nakon rata u BiH počela je obnova mnogih uništenih objekata, međutim, tada se nije puno razmišljalo o energetskoj efikasnosti. Hadžimuratović objašnjava da su tek prije desetak godina građevinske kompanije počele prepoznavati šansu za razvoj ovog sektora kroz koji su mogle povećati svoju konkurentnost.

Od 2010. godine propisuju se tehnički zahtjevi za racionalnu upotrebu energije i toplotnu zaštitu objekata, međutim, tek nakon donošenja zakona o energetskoj efikasnosti u bh. entitetima, RS-u 2013. godine i u FBiH četiri godine kasnije, investitori i vlasnici objekata shvataju kakve su njihove obaveze prilikom gradnje.

Tako je investitor svakog novoizgrađenog objekta dužan osigurati Energijski certifikat, u protivnom, upotrebna dozvola za objekat neće moći biti izdata.

“Može se reći da svijest građana u BiH o značaju energijske efikasnosti još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou. Najbolji primjer za to je činjenica da se izdavanje Energijskih certifikata nerijetko smatra samo još jednim dodatnim troškom za investitore. Razlog tome nalazimo i u činjenici da energijska efikasnost ne promovira dovoljno, kako bi se građanima ukazalo na to kolike uštede u potrošnji energije i kućnom budžetu su moguće zahvaljujući racionalnoj upotrebi energije”, kaže Hadžimuratović.

Ako se provedu mjere energetske efikasnosti, Harbaš ističe da se smanjenje zagađenosti ne može očekivati preko noći.

“To je proces koji bi trajao godinama, sama ta zagađenost nastajala je godinama. Međutim, treba početi jer bi to definitivno doprinijelo da se riješi problem.”

Izvor: Al Jazeera