Energijska efikasnost kroz zakonsko rješenje

Zakon o energijskoj efikasnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine i važnost izrade audita i certificiranje objekta

Piše: Nihad Harbaš, MSc.dipl.ing., nLogic Advisory

Energijska efikasnost se napokon zakonski definisala i uredila na području Federacije Bosne i Hercegovine. Zakonom o energijskoj efikasnosti propisane su i obaveze donošenja i sprovođenja planova za unaprjeđenje energijske efikasnosti, te predviđene su mjere za njeno poboljšanje, uključujući energetske usluge i energijske audite-preglede. Također Zakonom su definisane i obaveze javnog sektora, obaveze velikih potrošača, prava i obaveze krajnjih potrošača, uključujući javni, stambeni i komercijalni sektor u pogledu primjene mjera energijske efikasnosti, načina finansiranja poboljšanja energijske efikasnosti i druga pitanja od značaja za energijsku efikasnost u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Strateško planiranje energijske efikasnosti

Savjet ministara Bosne i Heregovine je, na prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, donio Odluku o usvajanju Okvirne energetske strategije BiH do 2035. godine, čime se stvaraju uslovi za povlačenje sredstava iz IPA fondova i Investicionog okvira za Zapadni Balkan (Western Balkans Investment Framework – WBIF) za sektor energetike, kao i za privlačenje investitora u ovaj sektor.

Ranijim ne usvajanjem energetske strategije i brojnih polemika između dva entiteta dovelo je do toga da je Bosna i Hercegovina izgubila oko 200 miliona eura potencijalnih investicija.

Energetska strategija je jedan od najvažnijih dokumenata koji određuje smijer razvoja energetike u BiH sve do 2035. godine, što pozitivno utiče na pokretanje investicija, kao i tržišnih i regulatornih reformi u svim segmentima energetike. Iako ima niz nedostataka, važan je korak ka daljem razvoju energetike u BiH.

Federacija Bosne i Hercegovine pored Energetske strategije ima usvojene i druge značajne planske dokumente koji se usvajaju na period od 3 godine, definiraju mjere za ostvarenje ciljeva EE politike, a u skladu su sa EEAPF (Energy Efficiency Action Plan in the Federation of BiH) i Strategijom za FBiH.

Neki od njih su:

• Operativni planovi za EE u federalnim institucijama;
• Kantonalni planovi EE;
• Programi EE na lokalnom nivou;
• Programi EE za velike potrošače.

U EEAPF uključene su nove mjere za povećanje energijske efikasnosti u oblastima proizvodnje električne i energije za grijanje i hlađenje, uključujući daljinsko grijanje, kao i nove mjere u oblasti prijenosa i distribucije električne energije i plina.

Važno je napomenuti da provođenje mjera i programa energijske efikasnosti stvara uslove za nove investicije u ovoj oblasti, što će pomoći da se Bosna i Hercegovina bolje pozicionira na energetskoj karti Evrope.  Akcioni plan sadrži mjere i programe čija je realizacija u nadležnosti BiH i Brčko Distrikta.

Svrha plana je:

• Smanjiti negativan uticaj na okoliš;
• Povećati sigurnost opskrbe energijom;
• Zadovoljiti potrebe za energijom krajnjih potrošača;
• Ispuniti međunarodne obaveze BiH u vidu GHG gasov

Upravljanje provedbom EE politike

Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije (FMERI) obavlja upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti Federacije BiH u oblastima energije, rudarstva, geoloških istraživanja i industrije.

Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije:

• Priprema, koordinira i provodi EE politiku i legislative;
• Usklađuje zakonodavstvo FBiH sa zahtjevima Energetske zajednice;
• Upravlja potrošnjom energije institucija u svom vlasništvu;
• Vrši funkcije Agencija za energijsku efikasnost dok se ista ne uspostavi.

Agencija za energijsku efikasnost biće zadužena za obavljanje stručnih poslova na unapređenju uslova i mjera za racionalnu upotrebu i uštedu energije i energenata, kao i poboljšanje energijske efikasnosti u svim sektorima potrošnje energije. S ciljem osiguranja najvećeg nivoa dostupnosti informacija Agencija će uspostavljati, voditi i održavati informacioni sistem energijske efikasnosti.  Agencija za energijsku efikasnost učestvovat će u izradi, koordinaciji i implementaciji kratkoročnih i dugoročnih strategija, legislative i međunarodnih projekata i programa, te vršiti monitoring implementacije, voditi registar certifikata i izvještavati o rezultatima na godišnjem nivou.

Upravljanje provođenjem EE politike se razlikuje na nivoima vlasti kao i u strukturi vlasništva, te se u nastavku nalaze pregled obaveza i zaduženja istih u provođenju EE politike.

Kantoni i općine:

• Donose i sprovode EE plan na svom području;
• Upravljaju potrošnjom energije objekata u svom vlasništvu;
• Informišu građane i poslovne subjeke o EE i njenim benefitima;
• Utvrđuju poticajne mjere za EE implementaciju;
• Vode informacijski sistem na nivou kantona / općine.

Obaveze javnog sektora:

• Upravljaju energijom u okviru svojih prostorija;
• Vrše edukaciju i obuku uposlenika;
• Analiziraju potrošnju energije na godišnjem nivou;
• Provode energetski audit i certificiraju svoje objekte;
• Provode zelenu nabavku dobara i usluga;
• Prikupljaju i distribuiraju informacije o EE;
• Podnose izvještaje Agenciji i FMERI o utrošku energije i EE mjerama;

Obaveze privatnog sektora (proizvođači, vlasnici i investitori):

• Pri prodaji ili iznajmljivanju objekata moraju navesti indikator energijske karakteristike objekta i kupcu dostaviti Energetski Certifikat objekta;
• Pri podnošenju zahtjeva za upotrebnu dozvolu potrebno je dostaviti Energetski Certifikat objekta i obnoviti ga svakih 10 godina;
• Idejnim projektom moraju biti predviđena mjerila potrošnje energije;
• Pri podnošenju zahtjeva za urbanističku saglasnost dostaviti u prilogu analizu upotrebe alternativnih sistema opskrbu energijom (kogeneracija, daljinsko grijanje itd.);
• Za svaki proizvod koji treba energiju za nastanak, potrebno je osigurati tehničku dokumentaciju o utrošku energije i naljepnicu sa podacima o energetskoj efikasnosti proizvoda prije ulaska na tržište.

Energijski auditi i certificiranje

Energijski audit je dokumentovani postupak za sticanje odgovarajućih saznanja o postojećoj potrošnji energije zgrade i energijskim karakteristikama zgrade, dijela zgrade ili skupine zgrada koje imaju zajedničke energetske sisteme, tehnološkog procesa i/ili industrijskog postrojenja i ostalih objekata, privatnih ili javnih usluga za utvrđivanje i određivanje isplativosti primjene mjera za poboljšanje energijske efikasnosti te izradu izvještaja sa prikupljenim informacijama i predloženim mjerama.

Vlada, na usaglašeni prijedlog FMERI i FMPU propisuje uredbe koje regulišu provedbu i finalni output energijskih audita i certifikata.

Svrha energijskog audita je utvrđivanje isplativosti i mogućnosti za smanjenje krajnje potrošnje energije u skladu sa propisima iz Uredbe kao i utvrđivanje ostvarenih ušteda nakon primjene mjera energijske efikasnosti.

Energijski certifikat mora posjedovati svaka nova zgrada, zatim postojeća zgrada ili dio zgrade koji se prodaje, iznajmljuje ili daje u zakup, te svaka zgrada u kojoj pravno lice obavlja svoju djelatnost, a koja ima korisnu površinu veću od 500 m² i za koje je propisana obaveza izlaganja energijskog certifikata.

Shodno Članu 22 Zakona, prije prijenosa prava vlasništva nad zgradom ili dijelom zgrade sa prodavca na kupca, ili prije stupanja na snagu ugovora o zakupu zgrade ili dijela zgrade, prodavac, odnosno zakupodavac je dužan da kupcu, odnosno zakupoprimcu predoči na uvid Certifikat iz člana 33. Zakona.

Stoga, i zakonska regulativa ide u pozitivnom smjeru gdje se želi pomoći građanima i svima onima koji žele da obnove objekat i uštede na troškovima, da dobiju energijski certifikat i jasne smjernice u šta treba ulagati, te koliko određena zgrada vrijedi na tržištu nekretnina. Ova praksa u EU pokazala je da u cijeni nekretnine, lokaciju ne igra najvažniju uloge, nego i energetski razred koji direktno utiče kasnije na troškove energije.

Shodno Članu 27 Zakona, Ovlaštenje za obavljanje energijskih audita i/ili energijskog certifikovanja zgrada može imati samo pravna i fizička lica koja imaju ovlaštenje za obavljanje energijskih audita i/ili energijskog certifikovanja zgrada, u skladu sa Zakonom.

U skladu sa Pravilnikom o minimalnim zahtjevima za energetske karakteristike zgrada donešen od strane Federalnog ministarstva prostornog uređenja audite i certifikaciju mogu vršiti kvalifikovana pravna i fizička lica koja su ovlaštene od strane FMPU.

Stručnjaci nLogic Advisory su odlukom Federalnog ministarstva prostornog uređenja od 11.04.2019. godine br. UPI/04-23-96/19 ovlašteni za provođenje energijskih audita i izdavanje energijskih certifikata.  

U izrađenih preko 500 energijskih audita i certifikata, stručnjaci nLogic su ustanovili da postoji značajni potencijali, te da se mogu smanjiti troškovi za energiju i do 50%, odnosno umanjiti račun  za energiju na godišnjem nivou. To doprinosi i smanjenju negativnog uticaja na okoliš, emisiji stakleničkih gasova i ublažavanju klimatskih promjena.

Cijena energije je jako bitan faktor u financijskoj računici prilikom kupovine stana ili kuće, odnosno troškova koji nastaju korištenjem nekretnine. Ti troškovi se prije svega ogledaju u zagrijavanju ili hlađenju prostora, električnoj energiji za rasvjetu, toplu vodu, uređaje i sl.

Protiv visokih cijena na tržištu i troškova koji nastaju zbog potrošnje energije, može se boriti kroz primjenu mjera energijske efikasnosti kroz prihvatljive periode povrata uloženih sredstava. Cijene energije u BiH (ogrjevno drvo 0,025 KM/kWh; ugalj 0,03; briket 0,05 KM/kWh, pelet 0,06 KM/kWh; prirodni gas 0,12 KM/kWh; električna energija 0,16 KM/kWh, lož ulje 0,16, itd.) jasno ukazuju da je još uvijek najisplativije grijati se na čvrsta goriva, prije svega ogrjevno drvo, ugalj, briket, pa donekle pelet, dok je prirodni gas jako nestabilan i često mu cijena raste.

Što se tiče sistema daljinskog grijanja, preko 80% stambenog fonda koji se toplotnom energijom snabdjeva iz takvih sistema, troškove za grijanje plaća paušalno, odnosno po m² grijane površine. U prevodu, javne ili privatne kompanije za isporuku toplotne energije, djeluju po principu proizvodnje i isporuke energije (MWh), te „tarifnog sistema“ naplate KM/m2. Oko 20 % površine stambenog sektora u BiH na daljinskom grijanju, energiju plaća po utrošku gdje pojedine toplane imaju svoje tarifne stavove, te tako motiviraju građane na implementaciju mjera energijske efikasnosti kojima će moći postići uštede u energiji.

Ono što je nedostaje jeste definisanje ili kreiranje tarifnih stavova delegirano od višeg nivoa vlasti, odnosno nedostaje jedinstven Zakon o proizvodnji, distribuciji i snabdjevanju toplotnom energijom. Dakle, kao preduslov za motiviranje krajnjih korisnika za uštedu toplotne energije jeste omogućavanje plaćanja po utrošku, što je jasno i definisano EU direktivama. Plaćanje preuzete energije po utrošku ne znači da će se plaćati manje, nego da će se plaćati preuzeta/potrošena količina energije.

Kako i na koji način se odlučiti za implementaciju mjera energijske efikasnosti najbolje će pokazati energijski certifikat zgrade.

Shodno Zakonu o energijskoj efikasnosti Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/17), Član 22, sve zgrade podliježu energijskom auditu i dužne su posjedovati energijski certifikat, odnosno indikator energijske karakteristike zgrade ili dijela zgrade, osim pojedinih izuzeća.

Energijski audit zgrade provodi se za:

1. zgrade javne namjene čija ukupna korisna površina veća od 500 m²;
2. nove zgrade, a prije izdavanja upotrebne dozvole;
3. zgrade koje se prodaju, iznajmljuju, ili daju u zakup.

Energijski certifikat mora posjedovati:

1. svaka nova zgrada;
2. postojeća zgrada ili dio zgrade koji se prodaje, iznajmljuje ili daje u zakup;
3. svaka zgrada u kojoj Pravno lice obavlja svoju djelatnost, a koja ima korisnu površinu veću od 500 m² i za koje je propisana obaveza izlaganja energijskog certifikata.

Također, prije prijenosa prava vlasništva nad zgradom ili dijelom zgrade sa prodavca na kupca, ili prije stupanja na snagu ugovora o zakupu zgrade ili dijela zgrade, prodavac, odnosno zakupodavac je dužan da kupcu, odnosno zakupoprimcu predoči na uvid Certifikat.

Mogući tipovi audita ili certifikacije:

• Audit/certifikacija čitave zgrade ili dijela zgrade;
• Audit objekta sa jednostavnim ili složenim tehničkim sistemom, auditiranje komunalnih usluga;
• Zasebni audit sistema za grijanje ili klimatizaciju;
• Poseban tip: Certificiranje eko-proizvoda.

Postupak provedbe audita ili certifikacije:

Izvor: www.m-kvadrat.ba